Život s roditeljima

Ovo je moja Silva tweet jucer, sa neke stranice "moji bosanski korijeni":)))

"Znas da si bosanac kad do udaje/zenidbe zivis sa roditeljima, a nakon toga napravis kucu u njihovom dvoristu":)))))))

..meni roditelji nisu zivi,u miraz dobih svekra i svekrvu ali nismo ziveli u istoj kuci..svojoj deci sam tkdj.obezbedila sopstvene stanove ali dok nisu otishli iz zemlje bili su gde i moja sherpa

ni moji roditelji nisu zivi , a osim toga rano sam otisao od kuce i osamostalio se...tako da ne mogu nista posebno napisati u vezi toga...

Dovoljno blizu a ipak dovoljno daleko...svako svoju serpu i ljuba i postovanje cvjetaju cijeli zivot...sukob generacija je neminovan.

Nikome ne bih poželila život sa bilo čijim roditeljima. Ja svoje trpim a sig i oni mene od rođenja. I nikad mi se nije poklopila ona mala kockica koja mi fali za minimum pa da mogu dići sidro i otići u svoj stan pa makar ga doživotno otplaćivala. Ništa ne može zamjeniti taj osjećaj da si svoj na svome i da nisi pod velikim okom i da ti nitko ne pametuje. Iskreno osjećaš se ko g....Koliko progutanih knedla i prlolivenih suza, uvreda od onih koji su mi u najtežim trenutcima zabili nož u srce. Teško je to oprostiti i živjeti s tim. Svoju djecu obožavam i dala bih život za njih odmah al kad odrastu želim da budu dalje od mene a moja ruka će im uvijek biti u pomoći u svakom smislu.

Dušica je napisao/la:

Svoju djecu obožavam i dala bih život za njih odmah al kad odrastu želim da budu dalje od mene a moja ruka će im uvijek biti u pomoći u svakom smislu.

divno je ovo napisano i slazem se s tim , tako je moja pok. mater isto govorila , djeco kad se ozenite , bjez te od mene...

Najbolji savjet Hrčak sigurno smatram da je to najveći i najbolji iskaz majčine ljubavi jer te predaje drugoj ženi i ne želi da ometa i smeta tvoj ipak novi život koji se ne vrti oko nje više već oko tvoje ljubavi. I najbolji način da odrasteš i postaneš svoj čovjek, neovisan, zrel razuman. A da ipak znaš da je tvoja majka uvijek tu za tebe.

sto drugo da kazem Dusice , nego da potpisem post , nista vise...sve ostalo bi bilo suvisno...

Ne zivim sa roditeljima vec ima nekoliko godina, zahvalna sam im na svemu sto su ucinili za mene, al mislim da je ipak ovako najbolje i za njih i za mene ... jer nema vise pitanja gdje ces, s kim, kad dolazis, a s druge strane nema njiihove brige jer nemaju pojma kad kuci dolazim